SF filmovi

Intergalaktički brodovi na proputovanju kroz svemirska prostranstva, čudna vanzemaljska bića, sjajni futuristički gradovi na udaljenim planetima... Prepoznatljiv nam je high-tech šarm znanstvene fantastike, no ono čime nam ovaj žanr najviše golica maštu jest pitanje koje postavlja – 'što ako?'

Upravo se iz tog pitanja razvio i žanr znanstvene fantastike. Snažan upliv znanosti i otkrića u sve pore društva stvorio je interes za literaturu koja istražuje utjecaj tehnologije na čovjeka i cjelokupno društvo. Cijela priča razvija se sve do danas kada žanr znanstvene fantastike ima značajan utjecaj na svjetsku misao i kulturu.

Prvim SF filmom smatra se Putovanje na Mjesec Georgea Meliesa iz 1902, svega sedam godina nakon što su braća Lumiere upoznala svijet sa slikom u pokretu, zbog čega se upravo znanstvena fantastika smatra prvim filmskim žanrom. Uslijedili su brojni SF naslovi među kojima se ponajviše ističe kultni Metropolis Fritza Langa iz 1927. No prava eksplozija znanstvene fantastike dogodila se gotovo 40 godina nakon Langove uspješnice, a prouzročio ju je Stanley Kubrick svojim remek-djelom 2001: Odiseja u svemiru.

U spomenutih 40 godina, svijet se uvelike promijenio. Incident u Roswellu izazvao je masovnu histeriju 1947, kada su novinske naslovnice prestravile javnost viješću o padu izvanzemaljske letjelice. Nedugo nakon toga, čovjek se otisnuo u svemir i zakoračio na Mjesec. Najednom se ideja o istraživanju ostatka galaksije i susretu s vanzemaljskim bićima nije činila toliko nemogućom.
Svjetski entuzijazam i ambicija za osvajanjem svemira izvrsno je ilustrirana u Kubrickovoj 'Odiseji' već samom premisom o putovanju kroz Sunčev sustav u toliko bliskoj budućnosti. Iako je bilo jasno da film obrađuje teme umjetne inteligencije, ljudske evolucije i izvanzemaljskog utjecaja na život na Zemlji, činjenica da dijalozi čine svega 40 minuta ukupnog trajanja te ne pružaju direktno objašnjenje ili zaključak, pokrenula je brojna nagađanja o značenju i poruci filma.

'Odiseja' je promijenila lice znanstvene fantastike, a veliki Steven Spielberg tu promjenu nazvao je velikim praskom žanra. Od zabavnih početaka u kojima su trikovi kamere privlačili gledatelje, znanstveno-fantastični film odjednom je poprimio ozbiljan karakter simbolizirajući duhovno putovanje čovjeka i razmišljanje o budućnosti evolucije, a za filmaše je to također značilo značajnu prekretnicu – bogatiju produkciju.

Ljubitelji žanra možda ponajbolje pamte 1977, kada su svjetlo dana ugledala još dva grandiozna klasika. Spielberg je potaknuo na razmišljanje o pitanju 'jesmo li sami?' svojim Oscarom nagrađenim Bliskim susretima treće vrste, a njegov najbliskiji kolega George Lucas udario je temelje jednoj od najjačih SF franšiza. Naravno, radilo se o početku sage Ratova zvijezda naziva Epizoda IV - Nova nada. 'Ratovi zvijezda' uvrstili su kultni žanr znanstvene fantastike u filmski mainstream, i baš kao u slučaju 'Odiseje', gledatelji su 'Ratove zvijezda' prihvatili kao skrivenu poruku o novoj religiji te o istini po kojoj zapravo funkcionira cijeli svemir.